Våffeldagen – kakve veze kršćanski blagdan ima s vaflima?

Bacimo li oko na kršćanski kalendar, vidjet ćemo da se 25. ožujka obilježava Blagovijest, odnosno Navještenje Gospodinovo, dan kada je prema Bibliji arkanđeo Gabrijel Djevici Mariji navijestio da će devet mjeseci kasnije roditi Isusa. Ovaj se kršćanski blagdan u Švedskoj naziva Marie bebådelsedag ili Vårfrudagen, pri čemu se izraz Vår Fru odnosi na Djevicu Mariju.

Tradicije povezane s Vårfrudagenom

Sve do 18. stoljeća Vårfrudagen se poklapao s proljetnom ravnodnevicom, pa je između ostaloga označavao i prijelaz između zime i proljeća, a samim time i početak radova na polju i u vrtu. Početak proljeća također je značio i početak odbrojavanja dana do Midsommara, kada se u Švedskoj slavi dolazak ljeta te dugih i toplih dana. U zapadnim dijelovima Švedske djeca su ljetnu polovinu godine dočekivala tako što su uokolo trčala bosa, a u pokrajinama Värmland i Dalsland često bi dijelila crteže ždrala – ptice koja se smatrala vjesnikom proljeća. Ovaj je dan također smatran i prekretnicom u vremenskim prilikama.

Sve do sredine 20. stoljeća Vårfrudagen je bio neradni dan, a nakon što je 1953. godine ukinut, u crkvi se nastavio obilježavati one nedjelje koja bi padala na tjedan između 22. i 28. ožujka. Datum 25. ožujka ostao je pak aktualan izvan crkvenih krugova, a s vremenom je, kako je Švedska postajala sve sekularnija, njegovo izvorno značenje palo u drugi plan, a zamijenili su ga – vafli.

Odakle vafli u cijeloj toj priči?

Odgovor je zapravo poprilično zanimljiv! Budući da se riječ vårfrudagen u nekim dijalektima izgovarala kao vafferdagen, što je podsjećalo na njemačku riječ vaffel te švedsku riječ vaffla, kako su se nekada nazivali vafli (danas šve. våffla), Vårfrudagen je pučkom etimologijom postao današnji Våffeldagen.

Vjerovali ili ne, vafli svoje korijene vuku još iz srednjega vijeka, kada su bili nešto jednostavniji nego što su to danas, prije svega jer su namirnice poput šećera, brašna, tučenog vrhnja ili pekmeza za većinu bile luksuz. Vafli kakve danas poznajemo počeli su se pripremati tek krajem 19. stoljeća.